Тeško je bilo šta napisati ako je je izgubljeno najbolje srpsko pero. Šta pisati ako želim da čitam prvu stranu DNEVNOG TELEGRAFA. Čime da pišemo ako nema takve glave, takve ruke i takvog magičnog pera. Gde da nađemo tu oštrinu, to mastilo, tu širinu. Gde da nađemo tekst posle koga možemo da kažemo, JESTE STVARNO JE TAKO. Nigde. Bez tog pera nema ni takvog teksta. Mnogi su shvatili rečenicu Vilajama Sarojana da će uvek biti teško. Jedino je to pero moglo da nam objasni šta je to stvarno sada teško i zašto je tako teško. Zabodeno u kamen kao ESKALIBUR dugo će čekati da ga neki novi Tirke izvadi i postane stvarni kralj srpskog novinarstva.